Izlazak iz ormara
Oklijevanje da se otkrije vlastita seksualna orijentacija ili rodni identitet lezbijke, gay, biseksualne ili transrodne osobe (LGBT) često se naziva "životom u ormaru". U društvima koja još uvijek stigmatiziraju istospolne odnose neke se osobe osjećaju pod pritiskom da se ograniče na seksualno ponašanje koje odgovara društvenim normama. Druge osobe mogu odlučiti lažno prikazivati svoju seksualnu orijentaciju, ovisno o tome doživljavaju li svoju neposrednu društvenu okolinu kao prihvaćajuću ili netolerantnu. U iznimno tradicionalnim društvima ljudi su često pod snažnim društvenim pritiskom da stupe u brak i imaju djecu, bez obzira na seksualnu orijentaciju koju žele.
Izraz ‘coming out’ ili ‘izlazak iz ormara’ znači da osoba odluči obitelji i bliskim ljudima otkriti svoju alternativnu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Nekim je osobama taj proces težak, a ishodi problematični, dok se druge mogu ugodno iznenaditi kad otkriju da se njihova orijentacija već potiho naslućivala i/ili da je već prihvaćena.
Izlazak iz ormara pred obitelji i bliskim ljudima može biti jedan od najvažnijih trenutaka u životu osobe. To je duboko osobna odluka da otvoreno pokažeš tko si - i sebi i drugima oko sebe. Ovisno o pojedinačnim okolnostima, izazov iskrenosti svaka će osoba svladavati pomalo drukčije. Možda je teško sa sigurnošću predvidjeti kakva će biti reakcija; može biti bilo što, od bezuvjetnog prihvaćanja do potpunog odbacivanja. Ponekad osobi kojoj se to kaže treba samo malo vremena da shvati i prihvati novu informaciju.
Teškoće izlaska iz ormara
Prema Američkoj psihološkoj udruzi, istraživanja su pokazala da negativni društveni stavovi prema određenoj seksualnoj orijentaciji “nisu utemeljeni na stvarnom iskustvu, nego na stereotipima i pogrešnim informacijama”. U svjetlu te činjenice, osoba kojoj se to kaže možda nikad prije nije znala da je netko do koga joj je stalo LGBT osoba. Možda se čini kao velik pritisak tako se otvoriti i reći istinu, ali loše strane skrivanja istine mogu biti još teži teret.
Identitet ljudi kroz povijest bio je snažno povezan s rodom; unatoč većoj toleranciji u modernoj kulturi, stereotipi i očekivanja utemeljeni na rodu duboko su ukorijenjeni. Ako sklonosti neke osobe izlaze izvan onoga što se tradicionalno očekuje, obitelj ili vršnjačko okruženje mogu je odvraćati od takvog ponašanja ili ga odbacivati zbog raznih predrasuda ili strahova, uključujući (kod roditelja) strah da seksualna orijentacija njihova djeteta na neki način baca loše svjetlo na obitelj iz koje potječe. Takvi strahovi mogu dovesti do izopćenja, diskriminacije, nasilja, osuđivanja, neželjene pažnje i nagađanja.
U svakom slučaju, iščekivanje izlaska iz ormara može izazvati krajnju emocionalnu i psihičku patnju, osobito ako obitelj ili društveni krug osobe slabo razumiju alternativnu seksualnost. Nadalje, osoba može osjećati sram ili stigmu ako njezina seksualna orijentacija nije norma u zajednici, kao što obično jest slučaj. Još jedan rizik koji treba uzeti u obzir jest da se odnosi mogu trajno promijeniti, čak do te mjere da toj osobi više ne pružaju financijsku ili emocionalnu potporu.
Osoba koja razmišlja o izlasku iz ormara mora biti spremna na različite reakcije ili na neke promjene u svom društvenom krugu. S novim će se okolnostima lakše nositi ako unaprijed izgradi snažnu mrežu potpore, poput grupe podrške ili kruga suosjećajnih ljudi. Pomaže i uvesti osobnu rutinu koja potiče brigu o sebi i ljubav prema sebi, kako bi se, kad izađe iz ormara, osjećala dobro u svojoj koži i uživala u stvarima koje joj najviše znače.
Koje su prednosti izlaska iz ormara?
Unatoč strepnji osobe da drugima dopusti uvid u svoj privatni život, izlazak iz ormara može se pokazati pozitivnim i oslobađajućim događajem. Skrivanje nečega što je toliko važno za vlastiti identitet može nagrizati samopoštovanje i stvoriti temelje za napete ili neispunjene odnose. Otvorenost o sebi odlučan je čin prihvaćanja sebe; stoga može učvrstiti osjećaj sebe i potvrditi uporište u vlastitoj seksualnoj sklonosti.
Izlazak iz ormara pomaže rušiti prepreke. Osobe koje odluče prihvatiti ono što jesu dovode u pitanje tuđe stereotipe i očekivanja. Pomažu i razbiti mitove koje ljudi imaju o tome tko su LGBT osobe ili kako žive. Izlazak iz ormara olakšava osobama koje su još u ormaru da krenu stopama drugih. Stvara i temelje za povezivanje sa širom zajednicom ljudi sličnih pogleda, ili za poticanje njezina razvoja.
Modeli razvoja identiteta
Budući da će vjerojatno postojati razlika između toga kako osoba koja izlazi iz ormara doživljava svoju seksualnu sklonost i kako je doživljava društvo, ta osoba mora proći proces kojim se ta dva pogleda usklađuju. Pojavio se niz teorija koje opisuju proces izlaska iz ormara. Jedan vrlo poznat prikaz razvila je 1979. Vivienne Cass. Upotrijebila je šest faza razvoja identiteta kako bi objasnila proces kroz koji prolaze osobe alternativne seksualnosti dok otkrivaju i naposljetku usvajaju drukčiji seksualni identitet. Faze su sljedeće...
Zbunjenost identitetom - Kad osoba počne imati misli koje nisu heteroseksualne i prvi put razmotri mogućnost da je gay itd. Može doživjeti sve, od poricanja do prihvaćanja.
Usporedba identiteta - Ova se faza vrti oko toga da osoba prihvaća svoju seksualnu orijentaciju i nosi se s njezinim društvenim posljedicama. Kako bi izbjegla otuđenje i svladala ovaj korak, mora razviti nova očekivanja i definicije za svoj život.
Tolerancija identiteta - Kako bi svladala izolaciju koja dolazi s prvim prepoznavanjem sebe kao ‘alternativne’ osobe, osoba traži kontakt s drugim osobama u LGBT kulturi radi podrške i poistovjećivanja. Traženjem zajednice koja pruža podršku osobe razvijaju jači osjećaj sebe i uče da ih orijentacija ne ograničava u mogućnostima.
Prihvaćanje identiteta - Osobe se počinju identificirati kao gay osobe, lezbijke itd., umjesto da to samo toleriraju. U ograničenim društvenim situacijama mogu otkriti da nisu heteroseksualne. Osim toga, učvršćuju svoje novostečene društvene konstrukte i nastavljaju se oslobađati društvenih normi.
Ponos identitetom - Ovaj korak uključuje sve dublje uranjanje u LGBT kulturu i snažnu želju za otkrivanjem vlastite seksualne orijentacije. U ovoj fazi postoji mogućnost heteroseksizma, kao i nezadovoljstva društvom u cjelini, ako je osoba doživjela negativnost ili otuđenje.
Sinteza identiteta - Kao posljednji korak u razvoju identiteta, osoba spaja seksualni identitet sa svim drugim aspektima sebe. U biti, to što je gay, lezbijka itd. postaje jedna od osobina njezina novog ja, umjesto da obuzme cijeli njezin identitet.
Jedna od glavnih kritika ovog modela jest to što je postavljen linearno, pa se čini da osobe prolaze kroz faze uzastopno, jednu po jednu. Naravno, neće svačije iskustvo izlaska iz ormara slijediti ovaj model, jer se ljudi mogu vraćati između pojedinih koraka ili ih potpuno preskočiti. Osim toga, od njegova nastanka 1979. bilo je mnogo društvenih i političkih promjena koje su olakšale put do dobre prilagođenosti za osobe bilo koje seksualne orijentacije.
Savjeti za izlazak iz ormara
Ne postoje ispravni ni pogrešni načini izlaska iz ormara. Na svakoj je osobi da odabere kada, kome i kako će otkriti svoju seksualnu orijentaciju. Uz to, ako razmišljaš o izlasku iz ormara, evo nekoliko savjeta koji bi ti mogli pomoći na tom putu.
Imaj plan - Kad razmišljaš o ljudima kojima se želiš povjeriti, moglo bi biti korisno prisjetiti se kako su reagirali na teme povezane s LGBT osobama. Ako se ne možeš sjetiti ničega što bi otkrilo njihovo mišljenje, usput spomeni tu temu u sljedećem razgovoru i vidi kako reagiraju. Njihova će ti reakcija vjerojatno dati naslutiti kako se želiš pripremiti za izlazak iz ormara pred njima.
Informiraj se - Bilo bi korisno naoružati se s mnogo informacija o LGBT temama. Kao pripremu, smisli kako odgovoriti na najčešća očekivana pitanja koja bi ti mogli postaviti ljudi koji o tome manje znaju i potkrijepi odgovore istraživanjima utemeljenima na dokazima ili povijesnim podacima. Možda ćeš im htjeti preporučiti brošure, naslove knjiga i internetske stranice.
Upravljaj očekivanjima - Neki ljudi kojima se povjeriš možda nikad nisu poznavali nikoga tko je LGBT, ili su njihove predrasude duboko ukorijenjene. Najbolje je ne postavljati očekivanja u vezi s ničijom reakcijom. Možda će im trebati vremena da te vide u tom novom svjetlu. Pripremi se pokazati im strpljenje; možda ćeš im čak htjeti dati malo vremena i prostora da prihvate informaciju.
Pravi trenutak - Pronalaženje prave prilike za izlazak iz ormara može potrajati, jer na kraju ti u tom trenutku mora biti ugodno povjeriti se nekome. Zapamti da ne moraš odmah izaći iz ormara pred svima. Možda ćeš svoj identitet najprije (ili samo) otkriti najbližim ljudima i obitelji.
Izrazi svoje osjećaje - Jedan od najboljih načina da izraziš ovu stranu sebe jest da iskreno pokažeš svoje osjećaje i čvrsto stojiš iza svojih uvjerenja. Učini to na način koji odaje počast onome tko doista jesi, a istodobno poštuje tuđe osjećaje.
Nacionalni dan izlaska iz ormara - 11. listopada (u Ujedinjenom Kraljevstvu 12. listopada)
Nacionalni dan izlaska iz ormara obilježava se kao međunarodni dan podizanja svijesti i odaje počast pravu ljudi svih seksualnih orijentacija da žive otvoreno i dostojanstveno. Također potiče otvorenu javnu raspravu o pitanjima lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih osoba i tako njihov pokret iznosi na vidjelo široj javnosti.
Datum obilježava Drugi nacionalni marš na Washington 1987., kad je pola milijuna lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih osoba, kao i osoba koje ih podržavaju, održalo golem politički skup u Washingtonu D.C., zahtijevajući ravnopravnost, zaštitu svojih građanskih prava i promjenu državne politike.
Zaključak
Proces izlaska iz ormara može biti zastrašujući. Ali zapamti, izlazak iz ormara nije pitanje udovoljavanja drugima, nego toga da budeš najautentičnija verzija sebe. Iskrenost o tome tko doista jesi neće uvijek odgovarati tuđim očekivanjima ni naići na odobravanje, ali može biti vrlo oslobađajuće više ne nositi teret tajne!