Jesam li spremna? - njezina strana

Svaka žena postavlja to pitanje sebi, a često i drugima, pa i meni. Odgovor je obično mnogo složeniji nego što se čini.

Biologija definira spolnu zrelost kao trenutak u kojem se organizam može razmnožavati. To vrijedi za travu, crve ili ptice, a možda i za većinu sisavaca. Za ljudsku ženu to je nedostatan opis. Kao da podrazumijeva da smo spremne čim počne menstruacija. U nekim se kulturama to smatra istinitim. Ali u kulturama u kojima se očekuje da majčinstvo počne oko četrnaeste godine, djevojke se suočavaju s mnogo većim rizikom od ozbiljnih komplikacija, pa i smrti, u trudnoći i pri porodu. Već bi nam samo to trebalo nešto reći. Promotrimo promjene potrebne da bi žena postala spolno zrela kao fiziološke, psihološke i društvene.

Fiziološke

Prvi znakovi sazrijevanja obično su oticanje areole - šireg dijela bradavica - i početak rasta grudi. Nekoliko mjeseci kasnije nastupa prva menstruacija, a zatim i puni pubertet. Promjene u tijelu mnogo su opsežnije i traju mnogo dulje nego što većina misli.

Na početku puberteta vagina je prilično krut, nesavitljiv organ. Debljine je tek nekoliko stanica i ne rasteže se lako. Ne proizvodi ni prirodne lubrikante koji su kod zrele žene uvijek prisutni i kojih tijekom seksualnog uzbuđenja naglo bude mnogo više. Pet ili otprilike toliko godina kasnije (najmanje), to je divno elastičan organ, debeo, snažan i sposoban podnijeti porod djeteta. Bokovi su u početku uski, a zdjelica se još nije spljoštila i proširila - što je značajka ženskog tijela. Klitoris je skriven ispod svoje kapice, ali njegov vrh možeš vidjeti i napipati ondje gdje se unutarnje stidne usne spajaju na vrhu.

Promjene hormona u našim tijelima uzrokuju razvoj primarnih i sekundarnih spolnih obilježja i stvaraju potpuno razvijeno žensko tijelo. Preuravnoteženje hormona iz onih djetinjstva u one odrasle dobi traje nekoliko godina. I tjelesna obilježja koja ga prate još se mijenjaju. Teško je utvrditi kada je ta hormonska promjena završena, a u njezinim kasnijim fazama to možda i nije osobito važno. Općenito, kad ti mjesečnica postane prilično redovita i ne bude ništa više od nelagode, hormoni su pronašli ravnotežu. Rast se ipak može nastaviti. Meni su grudi narasle za cijeli broj košarice nakon 20. rođendana. I druge žene imaju takvo iskustvo s grudima i drugim dijelovima tijela.

Rast tijekom adolescencije zahtijeva hranjive tvari - mnogo hranjivih tvari. Čak i ako ne rasteš u uobičajenom smislu riječi, pojedini se organi razvijaju (grudi, maternica, vagina, dlake); građa kostiju se mijenja, zglobovi se razvijaju, a tijelo postaje izrazito žensko.

Rizici seksa u tom razdoblju vrlo su visoki. Ako je menstruacija neredovita, neredovita je i ovulacija. Ako se žena odluči postati spolno aktivna rano u adolescenciji, potrebna je pažljivija upotreba kontracepcije jer je vrijeme rizika praktički nemoguće predvidjeti. Neke žene ne ovuliraju svaki mjesec; druge ovuliraju nekoliko puta mjesečno; kod nekih ovulacija počne iz jednog jajnika, a iz drugog ne. Uvijek moraš smatrati da si plodna.

Ako zatrudniš prije nego što tvoj vlastiti razvoj završi, dolazi do natjecanja za hranjive tvari. Hrana koja je tebi potrebna za zdrave kosti i zglobove ista je ona koja je djetetu potrebna da se normalno razvije u zdravo dijete. To je jedan od razloga zbog kojih majke tinejdžerice često rađaju djecu premale porođajne težine ili prijevremeno rođenu djecu. U tom natjecanju gube oboje. Majka se ne razvija prirodno, a ne razvija se ni dijete. Tinejdžerska trudnoća zahtijeva specijaliziraniju skrb od trudnoće odrasle žene i uvijek bi trebala pratiti pažljivo planiranu prehranu. Trudnim tinejdžericama rana je liječnička skrb najpotrebnija, a upravo je one najrjeđe potraže.

Kako se primarni spolni organi razvijaju, vagina već prilično brzo razvije sposobnost da primi penis. Koliko god te prvi dodir penisa mogao šokirati, on je zapravo prilično malen u usporedbi s djetetovom glavom. Vagina može prihvatiti seks, a da još nije spremna nositi se s velikim ishodom - porodom. Porod tada može završiti carskim rezom, velikom epiziotomijom ili trajnim oštećenjem tvojih spolnih organa.

Tijekom trudnoće dolazi do još jedne velike promjene u omjeru hormona u tvom tijelu. Budući da se hormoni od početka puberteta nisu ni stabilizirali, drugim se dijelovima tijela šalju proturječni signali. Tvojim je grudima rečeno da rastu, ali prije nego što su narasle, govori im se da prestanu rasti i da proizvode mlijeko. Signali za promjenu građe kostiju ne mogu se u potpunosti provesti kad se preusmjere na rast drugog tijela u tvojoj maternici. Uz preusmjeravanje hranjivih tvari, to majci može izazvati doživotne probleme. Zglobovi se u adolescenciji još oblikuju, a sada moraju nositi teret, izvan ravnoteže, za koji nisu pripremljeni. Mogući tjelesni problemi ne leže u samom seksualnom životu, nego u prirodno predviđenoj posljedici seksualnog života - trudnoći.

Psihološke

Psihološki učinci ranog početka seksualnog života najmanje se naglašavaju, ali mogli bi biti najštetniji. Svaka spolno aktivna žena može zatrudnjeti svaki put kad primi penis u sebe. Vrlo je vjerojatno da svaka žena koja ovo čita provjeri svoje gaćice svaki put kad ide na zahod. Što istječe iz nas i što bi to moglo značiti? Svaka od otprilike 400 mjesečnica koje svaka od nas ima nosi moguću brigu. Ako pokušavamo zatrudnjeti, strahujemo od pogleda na male crvene mrlje; ako se nadamo da nismo trudne, od srca im se radujemo. Koliko god se žalile, a ponekad i doista patile, tijekom mjesečnice, ona je svaki mjesec itekako dobrodošao događaj. Ako je nema, poruka je mnogo gora.

Sigurna sam da svakoj ženi koja je ikad prvi put imala vaginalni seks prva misao sljedećeg jutra glasi: "Pitam se jesam li trudna!" Tako je bilo i sa mnom (iako sam mislila da sam potpuno pripremljena), i tako je sa svakom ženom koju sam to ikad pitala. (Tajnica klinike upravo je donijela hrpu papira i pitala sam je koja joj je bila prva misao dan nakon što je izgubila nevinost. Isti odgovor!) I to se pitanje ponavlja svaki dan dok ne dođe sljedeća mjesečnica. S 26 godina to je normalan dio ženina života i vjerojatno smo već promislile o mogućim postupcima i posljedicama. Sa 16 godina to je užasan teret. Postaje sve teži sa svakim danom dok ne ugledamo mrlje, a ako kasne dva dana, teret postaje još teži.

Jedna mlada žena s ove stranice, koja se još navikava na taj dio ženstva, svaki mi mjesec pošalje e-poruku otprilike ovakvog sadržaja: "Mislim da je trebala doći jučer!!!; Brinem se." To je golem teret za tinejdžericu koja još uči gdje joj je mjesto u svijetu i kako se nositi s bezbrojnim drugim pojedinostima ženskog života. Nekima je svaki mjesec mučno čekanje. To odvlači pažnju i energiju koje bi se mogle korisnije upotrijebiti za pripremu za život. Prava je ironija u tome što mnoge mlade žene prolaze kroz seks radi tuđeg zadovoljstva, a same još nisu naučile kakav je osjećaj orgazam.

U mom slučaju, moja prijateljica i ja odlučile smo da je "došlo vrijeme" i krenule se pripremati da zavedemo svoje dečke "do kraja." Imale smo petnaest godina i dosadilo nam je da nam govore kako moramo čuvati nevinost. Nakon nekoliko mjeseci strepnje, u kojima nam je jedino zadovoljstvo bila masturbacija kad bismo došle kući, zaključile smo da se ne isplati. I moja starija sestra i jedna teta (koje su nam obje pomogle u pripremama kupujući vaginalni gel, kondome itd.) upozorile su nas na te posljedice. Prvi mjesec u kojem se nisam neprestano brinula hoće li mi doći mjesečnica bio je kao ponovno rođenje. Otkrile smo i da možemo pomoći jedna drugoj, ali to je druga tema.

Nekoliko godina kasnije doista sam postala spolno aktivna i otad mi je to prilično ugodno. Pritiska vršnjaka gotovo da nije bilo - osim nas jedne prema drugoj. Možda smo se ponašale kao da je riječ o okladi. Naši su dečki, naravno, bili spremni koliko god se moglo, ali nisu vršili mnogo pritiska osim pipkanja i toga što bi ih se s vremena na vrijeme masturbiralo. Zaštićeno, religiozno okruženje Hebrida sprječavalo je mnogo otvorenog pritiska, ali kasnijih me godina iznenadilo kad sam otkrila koliko je drugih žena (možda godinu ili nešto kasnije) doživjelo isto.

U kozmopolitskijim sredinama ne potiču samo dečki (oni, napokon, u svom mladenačkom, mačo pogledu imaju sve za dobiti), nego i spolno aktivne djevojke često nagovaraju vršnjakinje da se upuste u to. Često je neugodno raspravljati o tome. To bi moglo razotkriti tvoje neznanje ili neiskustvo. Dečkima bi odgovor trebao biti otprilike: “Jesi li spreman postati tata?” S djevojkama je često više prilike razgovarati o pravim pitanjima.

Ako su ti doista prijateljice, bit će spremne za taj razgovor. Ako nisu, zašto slušaš njihove savjete? Najbolji odgovor drugoj ženi tvojih godina je pitati je što zapravo dobiva od seksa. Za veliku većinu osoba u srednjim tinejdžerskim godinama iskren je odgovor jednostavno - neprestani strah. Strah od trudnoće; strah od bolesti; strah da obitelj sazna; strah od prekida veze; strah od ogovaranja; strah od vlastite nedostatnosti. Njihovi odgovori: svaki put koristimo kondom; nitko neće pričati; on me voli; ja volim njega; ne bi mu ni palo na pamet da to radi s drugom; učim biti žena; radim to, mora da sam odrasla. Od svakih 100 žena u tvojoj školi koje se oslanjaju na kondome, otprilike 13 će zatrudnjeti u sljedećih godinu dana, jer se kondomi često ne koriste besprijekorno; uz pravilnu upotrebu svaki put zatrudnjet će samo otprilike 2. Jedna od deset spolno aktivnih osoba u tinejdžerskoj dobi nosi jednu ili više spolno prenosivih bolesti. Manje od pet posto tih tinejdžerskih veza na kraju će dovesti do braka i životnog partnerstva. Svaka tvoja spolno aktivna kolegica iz razreda sjedila je u zahodskoj kabini i plakala gledajući svoje gaćice bez mrlja. A dečki? Mnogi jednostavno svrše nekoliko puta na spoju i jedva čekaju objaviti svoj rezultat. Ne mrzim muškarce; volim ih. U ovoj tinejdžerskoj subkulturi stvari su jednostavno takve.

Možda si spremna za seksualno olakšanje, ali to ne znači da si spremna za potpuni vaginalni seks.

Društvene

Trudnoća udane 26-godišnjakinje nešto je očekivano; neudane 26-godišnjakinje - takva je igra; 19-godišnjakinje - nemar i promiskuitet; 16-godišnjakinje - katastrofa. Ništa od toga nije nužno točno, ali to su društvene percepcije. One oblikuju stavove ljudi oko tebe i to kako se prema tebi odnose.

Na drugoj razini, saznanje da je neudana žena u dvadesetima spolno aktivna nikoga ne iznenađuje. Srećom, danas bi se to smatralo posve prihvatljivim i njezinom stvari; ona zna što radi i odgovorna je za vlastite postupke. Saznanje da je 19-godišnjakinja spolno aktivna uglavnom se zanemaruje. Dok god ne zatrudni, obitelj može zanemariti znakove i stvarnost i nadati se da zna što radi. Saznanje da je 16-godišnjakinja spolno aktivna i dalje izaziva zabrinutost. A sve posljedice dijelit će cijela obitelj, ne samo mlada žena.

Mogu li ljudi to primijetiti? Pa, ne, bez himena ne izgledaš nimalo drukčije nego s himenom - čak ni na stolu za pregled. Ali da, postoje snažni pokazatelji koji mogu izazvati veliku zabrinutost u tvom društvu, obitelji, školi, pa čak i kod ljudi koje ne poznaješ. Dečki s kojima izlaziš šalju poruku; djevojke s kojima se družiš; mjesta na kojima te viđaju. Živim u vrlo malom mjestu u kojem gotovo svakoga prepoznaje većina stanovnika. U većem gradu to bi odgovaralo jednoj četvrti, a poznavanje obitelji, ljudi i mjesta otprilike je isto. Ako u ponoć vidim par kako hoda puteljkom, donesem neke zaključke. Znam što se događa u planinarskoj kućici na drugom kraju tog puteljka. Ako je riječ o dvoje osamnaestogodišnjaka, možda mi to bude čak i pomalo smiješno; ako je riječ o dvoje šesnaestogodišnjaka, mogla bih se malo zabrinuti. Kad bi jedno od njih bilo četrnaestogodišnje dijete moje druge polovice, vjerojatno bih se izbezumila. Slični se zaključci često donose.

Sjećam se jedne vrlo popularne mlade žene s otoka na kojem sam odrasla koja je zatrudnjela. Bila je to vrlo povezana zajednica. I ona i njezin dečko imali su 17 godina. Pretpostavljam da je svaka majka na otoku zabranila svojoj djeci (uključujući mene) da ikad izlaze s ikim od njezine mlađe braće i sestara. Divlje pretpostavke i zaključci, ali ipak stvarni. Ista ljaga pada na cijelu obitelj. Prije pedeset godina poslali bi je nekamo, dijete bi dali na posvojenje i javno bi se svi pravili da se ništa nije dogodilo. Iza zatvorenih zavjesa svaka bi obitelj ogovarala tu situaciju. Obitelji su se selile kako bi izbjegle stigmu trudne kćeri; druge obitelji postaju tolerirane, ali izopćene.

Unutar obitelji "tajnu" tvog seksualnog života nemoguće je sačuvati. Svaka žena koja je majka imala je nekoliko susreta sa sjemenom i odmah ga prepoznaje - miris, izgled, ukočenost tkanine na kojoj se nalazi. Dnevni ulošci u kanti u čudno vrijeme ne prolaze nezapaženo; spermicidi imaju prepoznatljiv miris. Tvoja majka može to zanemariti; može vikati i bjesnjeti; ali znat će.

Financijski teret djeteta za 26-godišnjakinju njezin je i vjerojatno samo njezin; za 16-godišnjakinju to će biti trošak za roditelje. Rizik koji preuzimaš nije samo tvoj (iako bi to trebalo biti najvažnije), nego je rizik za cijelu obitelj - roditelje i braću i sestre. Naša zamišljena 26-godišnjakinja imat će drastično promijenjen život (bila udana ili ne), ali s njim će se moći vrlo dobro nositi. Samohrane majke nisu rijetkost i za njih postoje sustavi podrške - vrtići, zdravstveno osiguranje, dadilje, društvo koje ih prihvaća i, često, obitelj koja ih prihvaća. Naša zamišljena 16-godišnjakinja suočit će se s posve drukčijim izazovima. Njezin društveni život praktički nestaje na nekoliko godina. Njezino će obrazovanje postati teže, ako uopće bude moguće. Teret za njezine roditelje bit će vrlo velik.

Dobro, što onda želim reći? Odgovor je za svaku ženu njezin vlastiti. Polovica svih žena postane spolno aktivna između 18. i 20. rođendana. Možda četvrtina počne ranije, a druga četvrtina čeka dulje. Do 25. godine razmjerno je malo djevica, ali nipošto nisu nepoznanica. Čini se, dakle, da je većina nas odvagnula mogućnosti i zaključila da smo spremne u samom kraju tinejdžerskih godina. Sociologija bi rekla da je to "normalno," što znači da to radi većina ljudi. Dovoljno vjerujem u žene da mislim kako je većina tih žena odabrala ostati djevica do te dobi i odabrala postati spolno aktivna u toj dobi. Nije slučajno da u cijelom industrijaliziranom svijetu (Japan je jedina iznimka) žene donose taj izbor. One su i u dobi u kojoj su razmotrile rizike i postupke koji bi mogli biti potrebni. Oči su im otvorene. Nije slučajno ni to da neke čekaju dulje; one jednostavno nisu spremne za taj vrlo ozbiljan skok. Mlađe od toga - to me brine. Nema dovoljno nakupljenog iskustva, vlastitog i onog naučenog od drugih, da bi se preuzeo promišljen rizik.